Autor: Anto Adžamić

PEĆNIK SELO, BISER VUČIJAKA

 

Štovani posijetitelji, želim da se prisjetite jednoga lijepoga dopisa koji je bio objavljen 3. lipnja 2003 godine u Posavskom Glasniku koji je napisao naš Pećnički zet gosp. Anto Adžamić, i ovdje ga možete pročitati u cijelosti.

Četvrtak, 20. Svibnja. Slavonija pripasala biserje bagremova cvijeta. Već se i krune bijele, medene ladice. Nestašni razvigor prosipa mirisno paparje iznad vinograda Martin Brega, cvjetno kolo lebdi ispod bistrookog dugoselskogneba.

Neka mi oprosti dobroćudna slavonska ravnica što ovi njeni opojni mirisi ne mogu da izbrišu one koje sam ponio iz rodne Posavine, sa vučijačkih i trebavskih ogranaka. Tamo, pokraj njiva i livada u Pećniku, Donjim Kladarima, Garevcu, Čardaku, Dobrinji...

Ovog proljeća, nažalost nema ljudi koji bi umjeli da uživaju u hladu ocvalih bagremovih živica. Tamo, u zavičaju bradate spodobe još uvijek krvavo kolo vode i nemilosrdno ruše ono što su Posavljani desetljećima gradili. Uživaju u "mirisu" rakije, zvjerske oči krvave od nagona za ubijanjem, pljačkom, uništavanjem svih dobara koja smo podizali uz puno odricanja i zajedničkoga zalaganja.

Nekami ne zamjeri Martin Breg što mi dušu razgaljuju i uvijek dragi miris bagremovih međa i šikara koje kite vrletne vučijačke ogranke. A na Vučijaku i selo Pećnik, pitomo mjestašce koje je vjerovatno najljepši dragulj u ogrlici bosanskog Posavlja. Sjećanje na Pećnjičane u zoru me diglo iz postelje, snovi me noćas odnijeli i u Donji i Gornji Pećnik. I jutros žarko zaželih da opet zaigram u onom razdraganom kolu na Bari, da prošetam cvjetnim pećničkim šorovima. Danas je Spasovo, veliki obiteljski blagdan ovog sela.

Blagoslov, dan koji je od pamtivijeka svakom domaćinstvu dovodio brojne goste. Da je neko drugo vrijeme, danas bi Pećnikom odjekivala gromoglasna pjesma ovdašnjih gorštaka. Uglavnom, ovo živopisno selo nadaleko je znano i po glasovitim pjevačima izvornih narodnih pjesama i po vrsnim šargijašima i violinistima.

Pećnik selo, malo Sarajevo, biser svijeta kada bagrem cvjeta.

Pećnik selo stalo u dva reda, pa mi ljepše neg Tuzla izgleda...

Zaista su lijepo ovdašnji veseljaci Mirko Čolić(Ljubičin), Franjo Marković, Ivo Božić... pjevali i onu "kajdu" o 360 pećničkih udovica, ali pravi smisao imali su i stihovi koje upravo navedosmo. Posebice uoči velikosrpske agresije na našu Posavinu. Složni mještani su u samo nekoliko predratnih godina, naravno u duhu one narodne izreke " Uzdaj se use..."izgradili niz objekata koje imaju veliki društveni značaj. Zasukali rukave, pa uredili seosko groblje, nogometni stadion, okolinu crkve pored koje izgradiše prostor za parking i igranke. Potom na red dođe i akcija na postavljanju telefonske mreže. U rekordnom kratkom vremenskom periodu premostiše Pećničani daljine, u njihovim domovima zazvoni 300 telefonskih aparata iako su dobrovoljni prilozi iznosili u prosjeku po 2,5 hiljada "dojč" maraka da bi na ovaj dio Vučijaka stigla "expres" veza sa svijetom.

Dok pišem današnji dnevnik, još jednom se prisjećam riječi svećenika Pave Brajinovića koji se obratio ovdašnjem pučanstvu na svečanosti koja je priređena u povodu uspješne akcije na izgradnji PTT mreže.

U svetom pismu je zapisano da žena nebi rađala ako nebi zaboravljala porođajne muke. Veliki posao smo obavili, muke ćemo brzo zaboraviti i opet zasukati rukave... kazao je gospodin Brajinović, kolovođa pećničkih akcija. I opet na temelju dobrovoljnih priloga, moderniziraše žitelji Pećnika sve značajnije putne pravce, opasaše asfaltnom trakom i Donji i Gornji Pećnik, sokake u Sopolju, Božićima, Rijeci, Markovićima..., srebrna tkanica(u koju su pojedina domaćinstva " utkala" dobrovoljne priloge "teške" čak desetak tisuća maraka) pružila se i do najudaljenijih pećničkih pragova.

I ta muka je prebrođena, pa su u predratnoj godini rekorderi izgradili i vodovod. Čak su namjeravali da pitku vodu "dovedu" do svakoga zaseoka, ali morali su na prvu borbenu liniju. Iako skromno naoružani, čvrsto su držali položaje sve dok agresor nije dobio velika pojačanja iz Bosanske i Kninske krajine, iz Srbije i Crne Gore. Nakon viteških borbi, morali su ustuknuti pred brojnim tenkovima, topovima, avionima...

Kao i u drugim selima modričke općine, zlikovci su i u Pećniku opljačkali svako domaćinstvo i više kuća zapalili i srušili, groblje oskrnavili... Ipak nemogu nikada uništiti silnu želju za povratkom makar i na porušena ognjišta .

Neodoljivu čežnju svojom hrabrošću i umijećem dokazuju i borci prve linije posavske bojišnice i pećnički inozemci koji su u svakom trenutku spremni da na svoj način doprinesu što skorijem oslobođenju naše Posavine. Biser ogrlica zavičaja ima neizbrisiv odsjaj u dušama svih onih koji su ustuknuli pred zvjerstima agresora.

Zbog svega toga nećemo reći zbogom, nego doviđenja. Jer i u svibnju iduće godine bagremove krunice opet će opojno zamirisati.

Anto Adžamić

 


Nemate dozvolu za pregled ili postavljanje komentara.