Autor: Ilija Jurišić

Oproštajno pismo dugogodišnjeg tajnika Z.K.Pećnik gospodina Ilije Jurišić na sastanaku 18-te Skupštine Zavičajnog kluba Pećnik održane u nedjelju, 18 travnja 2010 u 15 sati u Niederönz

Poštovani članovi Z.K.P, ja sam danas pripremio par darova i par riječi zahvale, za moje bliže i dugogodišnje suradnike. Znam da nam to nije uobičajeno, ali ne mora biti uvijek isto. Mislim da se imamo pravo pozitivno mijenjati.

Rekao bih prvo par riječi za svakoga od njih, počet ću s predsjednikom Z.K.P gospodinom Petrom Kajinić...  Opširnije pročitajte OVDJE

Petar me je zbilja iznenadio svojim ambicijama, upornoscu i voljom da nesto doprinese ZKP i Pecniku. U svom dosad, dvogodisnjem mandatu, Petar je napisao vise pisama, izvijesca, promidzbe i raznih zamolbi od svih zajedno dosadasnjih predsjednika, dopredsjednika, tajnika i blagajnika. Znaci, vise on sam u 2 god. nego svi zajedno od osnutka ZKP pa do njegovog dolaska, tj  15-16 godina (60 ljudi). Neznam dali mozete pretpostaviti koliko vremena i telefoniranja treba za sakupiti informacije za jedno izvijesce te ga tako srociti i napisati, da to pismo nikoga ne uvrijedi, nikoga ne ponizi i da to pismo svako primi sa zadovoljstvom. Divim se Petru na dobro odradjenim poslovima u njegova dva mandata i molim ga, da ostane tako snazan i aktivan. Nije zbog toga sto mi je sogor, ali bilo mi je zadovoljstvo raditi s njim. Bilo je, nemojte misliti da nije i manjih nesporazuma i razlicitih misljenja, koja su dovodila do usijanja, medju nama, ali hvala Bogu uvijek smo na svestrano zadovoljstvo nasli izlaz. U znak zahvalnosti za nesebican trud i rad te za dobru dvogodisnju suradnju urucujem mu ovaj skromni dar. Uruciti mu bocu vina.

Ivo Lubina; kao riznicar, mozda nije ulozio toliko puno vremena kao Petar, ali glavobolje i odgovornosti  sigurno nije nedostajalo. Zamislite samo jedan stres oko jedne feste, gdje za tu jednu vece udje preko 30 tisuca franaka. Ulazi su s mnogih strana: kasa 1, kasa 2,  kasa 3, Pejo bar, Andrija galerija, sponzori, prodaju se suveniri, donira se za ovo ili ono, placa se clanarina itd. Sve to treba svrstati brzo popisati, trpati u jedan dzep od sponzora, u drugi od onoga, u ovu vrecicu od necega treceg, u onu kasu od necega cetvrtog i na kraju tih 30 tisuca franaka sa sobom u auto pa bub kuci. Pa se onda tjedan dana znoji, pribrajaj pribacuj iz kase u vrecicu ovu, iz one vrecice u kasu onu. Fali ovdje- viska tamo, plati ovo, odbi ono, a na kraju naravno sve mora stimati. Koliko znamo, a to su svaki puta potvrdjivali i nasi revizori, da je uvijek bilo korektno i uredno.TOCNO U RAPU. Vi se sigurno niste nikada zapitali, sta da se Ivi nesto nedaj Boze desi s tolikim novcem na putu, u autu. On sigurno jest vise puta razmisljao o tome i preznojavao se.  Ja se Ivi, od srca zahvaljujem na izrazito dobroj i korektnoj, cetverogodisnjoj suradnji. Uruciti mu bocu vina.

Anto Colic: S Antom radim jos duze nego s Ivom i Petrom. Mislim da smo stvorili veliko povjerenje  medju nama. Mislim da je vrlo odgovoran, da drzi do rijeci i dogovora, da je sposoban za posao koji radi, da nezali svoje slobodno vrijeme. Ako ga i ova zena napusti, znajte da i mi snosimo dio odgovornosti. Ja mislim da mnogi od Vas zbilja ni predpostaviti nemogu, koliko vremena Anto utrosi oko vodjenja nase internet stranice. Siguran sam da je minimalno 1 sat dnevno. U taj njegov posao spada: telefoniranje, ispravke, popravke, formuliranje, obradjivanje, pa tek onda postavljanje na internet  tj. objavljivanje. Zamislite ako je jedan sat dnevno, a mislim da sam vrlo skroman, ako kazem jedan sat, to je dragi moji oko punih 60 radnih dana. To je 2 puna mjeseca,  godisnje,  rada za ZKP.  Hvala Anti na super dobroj sestogodisnjoj suradnji i trudu oko ZKP. Zelim mu jos puno snage za daljni rad.  Uruciti mu bocu vina.

Kada sam kod zahvaljivanja, nastavit cu dalje. Hvala mojim predsjednicima i dopredsjednicima, gospodi: Peri Suvalj, Marku Kercu, Iliji Colicu, Anti Barukcicu, Tadiji Colicu i Milenku Kljajicu, kazem mojim jel su bili u mom mandatu.

Naravno, hvala svima ostalima, koji su ista uradili za ovaj klub, a posebno u suradnji sa mnom u ovih zadnjih par godina i hvala Vama svima, koji  ovdje sjedite, na Vasem aktivnom sudjelovanju.

Kad sam se preuzeo ovog posla, nisu nam bas ruze cvale, bilo je vrlo zategnuto. Pomislio sam uz puno korektnog, marljivog i odgovornog rada, mozda cemo i prezivjeti ovu krizu. I hvala Bogu na pomoci,  i nama na strpljenju i marljivom radu, uspjeli smo. Odmah smo poceli raditi transparentno i po statutu. Ni po BABI  NI PO STRICEVIMA, nego po statutu, sto nam je u prvom redu duznost i obaveza, a samo tako se i moglo dobiti povjerenje. Pokusavao sam raditi tako da UDRUGA bude na prvom mjestu. Svoje privatne poslove, izlaske, sportske aktivnosti i hobije sam potisnuo u drugi plan. Aktivirali smo Nadzorni odbor, koji je svake godine isao u financijsku kontrolu. Prestali smo davati novac u ruku, bez potpisa i priznanice, pa makar to bio i svecenik, nego smo prebacivali s konta na konto, sto je uvijek u pismenoj formi dokazljivo. Dijelili smo na skupstinama financijska izvijesca u pismenoj formi, da svako od clanova zna usto je ulozen novac i odakle je stigao. Pricali smo istinu i samo istinu, bez umotavanja i stavljanja ukrasnih masni, sakupljali novac i mi direktno ulagali u Pecnik. Ulagali smo tako da za svaki vas franak znamo gdje je.  Upoznao sam puno, puno dobrih Pecnicana kroz ovaj rad, a vrlo, vrlo, vrlo  malo onih manje dobrih. Pokusavao sam uvijek sto vise ljudi ukljuciti u udrugu, a nikoga ne iskljuciti. Svaki clan mi je bio bitan. Pokusavao sam miriti, a ne zavadjati. Vagao sam svaku svoju rijec, pazeci da koga ne uvrijedim.   A ako sam nekome nesto nazao ucinio, ispricavam se i molim za oprost, a istodobno naglasavam da nije bilo namjerno, jel namjerno nisam htio to ciniti. Pokusao sam da prema svima imamo iste mjere, nisam htio razlikovati onoga koji mi se svidja od onoga koji mi se manje svidja. Pokusao sam uvesti reda u administraciji samoj.

Recimo po pitanju slanja poste, po pitanju pravljenja i urucivanja clanskih iskaznica, po pitanju azurnosti adresa, clanarine i ostalih informacija. Vjerovali ili ne, da sam proveo sate i sate sa kojekakvim tabelama, pismima, plastificiranjima, planiranjima i semama. Da sam samo ove godine otiskao preko 5 tisuca stranica materijala. Mozda izgleda za nepovjerovati, ali pogledajte samo sta se sve posalje u jednoj koverti pred Bozic, sto ovdje sto u Pecniku -  pa koliko cjenika i flyera te promidzbenog materijala za jednu festu, koliko clanskih iskaznica itd. itd. Hvala Bogu da sam sve to mogao radit besplatno za nas klub. Samo sam postanske markice morao kupovati.   Da ne ispadne sada, da sve sto je dobro bilo prepisujem sebi. Ne, sve ovo nisam mogao bez Vas. Samo s Vama je to bilo moguce. Cijenim svaki Vas doprinos, ma koliki on bio. I na kraju da kazem, Hvala Bogu izlazim cistih ruku i obraza, nisam ljut ni na koga, nisam frustriran, nije da vise nikoga nemogu gledati, jel da je tako nebih sada bio ovdje, nego bi se sakrio kod kuce. Jednostavno receno, dosta je i mene. Ima medju Pecnicanima ovdje u Svici, jos dosta dobrih, sposobnih, marljivih i odgovornih ljudi, to Vam garantiram, samo ih treba probuditi i aktivirati. Bila mi je zaista cast i zadovoljstvo raditi svama. Ja Vam se od srca zahvaljujem.     Sta cu dalje?  Ja, ostajem tu s vama, neodlazim nigdje, radim, pomazem, ali nisam vise na prvoj liniji, nema vise mojih potpisa na raznim dokumentima, ispod moga imena. Bit cu vam pozadina. Nadam se da me razumijete. Pa nemogu ni ja vjecno. Nadam se da ima i onih koji su koliko-toliko zadovoljni mojim malim doprinosom  Zavicajnom klubu. Ako vam sta ustreba, pokucajte na moja vrata i bit ce vam otvorena.   HVALA  VAM  i zahvaljujem na pozornosti.

 

Stein, 18.04.2010 / bivsi tajnik Zavicajnog kluba Pecnik,  Ilija Jurisic