-Kakve utiske nosite iz HKM Bern nakon nedavnog boravka i duhovne obnove koju ste predvodili?

Drago mi je da su Hrvati katolici uveliko ostali vjerni vjeri svojih pradjedova te odani Katoličkoj Crkvi i s poštivanjem govore o svojim svećenicima koji ih prate i u iseljeništvu...

To pokazuje veliki broj onih koji se okupljaju na Sv. Mise, koji se ispovijedaju, rado primaju svećenika za Božićni blagoslov obitelji, još uvijek odreðenih broj se moli u obitelji i odgajaju djecu u kršćanskom duhu. Takoðer velikodušnost Hrvata katolika još uvijek je na zavidnoj razini i ako i oni pomalo poprimaju obilježja zapadnog mentaliteta te se sve više navezuju na materijalna dobra. S druge strane žalosti me činjenica da moderne pošasti i zla Zapada prodiru i u duše naših ljudi, kao što su droga, bračne nevjernosti, seksualne slobode, moralni relativizam po kojemu je sve dopušteno, poprimanje mentaliteta 'svi tako žive pa ne mogu se ja razlikovati od drugih' olako odričemo istinskih kršćanskih i nacionalnih vrjednota, zaborav svoga zavičaja, svojih korijena.

-Recite nešto ukratko o svom svećeničkom djelovanju?

Roðen sam 3. 10. 1953. u Slatini župa Komušina, (koja je s brdom Kondžilom glavno Gospino svetište Vrhbosanske - sarajevske nadbiskupije) općina Teslić u Usorskoj regiji. Za svećenika sam zareðen 29. 6 1979. Magistrirao sam u Rimu a doktorirao u Luganu Švicarska na temu Teološke kreposti (vjera, nada i ljuba) i masmediji. Obnašao sam više svećeničkih službi, kapelan, župnik u katedrali Sarajevo i na švicarskim župama u Luganskoj biskupiji, odgojitelj u sjemeništu u Zadru i bogosloviji u Sarajevu, voditelj HKM Lyon (Francuska). Sada sam glavni i odgovorni urednik  Katoličkog tjednika, profesor na Vrhbosanskoj teologiji i sudac delegat u biskupijskom procesu za proglašenje blaženim Sluge Božjega dr. Josipa Stadlera, prvog vrhbosanskog nadbiskupa nakon ponovne obnove redovite crkvene hijerarhije u Bosni i Hercegovini 1881.g

 - Kada je počeo izlaziti Katolički tjednik i koje značenje on ima u našem narodu i Crkvi?

Današnji katolički tjednik nastavak je jedne dugotrajne i plodne izdavačke djelatnosti sarajevske nadbiskupije pod vodstvom nadbiskupa Stadlera i Šarića. Ovom prigodom bi spomenuo samo neka izdanja: Vrhbosna mjesečnik za svećenike i inteligenciju, Hrvatski dnevnik kojega je nadbiskup Stadler pokrenuo 1906. i izlazio je sve do 1917., a u podnaslovu je imao moto za interese b-h Hrvata. Glasnik Srca Isuova je započeo izlaziti u Sarajevu a sada ga izdaju isusovci u Zagrebu. Tu su još Katolički svijet ilustrirani mjesečnik kojega je pokrenuo nadbiskup Šarić, zatim Vrtić, časopis za djecu i Katolički tjednik. Zanimljiva je povijest tog tjednika. Pokrenut je 1922. pod imenom Nedjelja, da bi 1925. bio zabranjen od ondašnjih beogradskih vlasti, ali nad. Šarić koji je tisak držao za 'propovjednika u kršćanskom domu' nije se dao pokolebati, nego nakon zabrane pokreće iznova tjedne novine pod imenom Križ. Tjednik Križ u prvom broju objavljuje tekst radi kojega je bio zabranjen, a radilo se o kritici ondašnje ministra vjera koji je inače bio i pravoslavni svećenik i Križ takoðer nakon prvog broja biva iznova zabranjen. Šarić iznova pokreće i treći put tjedne novine i to pod nazivom Katolički tjednik i te novine izlazit će sve do 1945. kada ondašnje komunističke vlasti zabranjuju izlaženje svih katoličkih novina i mnoge druge djelatnosti Katoličke Crkve.

Nakon nedavnog rata u BiH u kome je Hrvatski narod uvelike stradao i bio najveća žrtva u ratu ali i poslije ratnom nepravednom miru uz materijalnu obnovu kardinal Puljić i biskup Komarica pokreću i Tjednik kako bi bio sredstvo, mediji za nacionalno-duhovnu obnovu Hrvatskog naroda ne samo u BiH nego i u cjelokupnom njegovu korpusu. Informirati, odgajati i povezivati Hrvate katolike ali i sve ljude dobre volje osnovna je zadaća Katoličkog tjednika

- Kakav je sadašnji položaj Hrvata u BiH ?

Kad se govori o položaju Hrvata u BiH onda treba poći od činjenice kako je danas u BiH radi ratnih posljedica teško svim narodima. Hrvatima je na poseban način teško osobito na onima područjima gdje su u manjini. Kao narod mi smo najviše pogoðeni ratnim stradanjima ali i nepravdama Daytona, tj. nepravedne podjele BiH gdje smo u obadva entiteta tzv. RS i F BiH u manjini.  U ratu je 67% hrvatskog naroda raseljeno. Od toga ih se vratilo do sada samo 13%. Ovi postoci pretoči u konkretne brojke kažu da od prijeratnih oko 820.000 danas u BiH živi samo 464.000. na području tzv. RS koja se proteže na neke dijelove sve triju biskupija od prijeratnih oko 220. 000 danas živi samo oko 12.000 Hrvata katolika. Prema nekim pokazateljima samo 2% od cjelokupne pomoći koja je stigla u BiH dobili Hrvati. Hrvati mogu biti preglasani na svim razinama vlasti u BiH, jer npr. vladu RS čini 9 Srba 5 Bošljanaka i 3 Hrvata, a u Federaciji BiH su opet 9 Bošnjaka 5 Hrvata i 3 Srbina. U oba slučaja Hrvati u bitnim stvarima ostaju gubitnici. Nemaju svoga televizijskog kanala za razliku od Srba i Bošnjaka-muslimana, neka sela u RS nemaju još električne struje, a govori se da se mogu svi vratiti. U nekim hrvatskim selima gdje su sto posto živjeli Hrvati danas je npr. ambulanta sv. Save gdje nema nijednog Srbina. Loša infrastruktura, putovi, nema radnih mjesta, ćirilični natpisi na ulazu u hrvatska mjesta u tzv. RS iritiraju naše ljude nakon svega što su proživjeli. A da ne govorimo o školskim programima u udžbenicima i RS I FBiH. To su samo neki od pokazatelja koji govore sami za se.

Gospodine dr. Balukčić zahvaljujem na razgovoru. Molim, hvala i Vama

Razgovor vodio M. Matijević