www.ktabkbih.net

Sahranjen vrhbosanski svećenik vlč. Juro Čolić

Na Veliku subotu, 19. travnja 2014. u svećeničku grobnicu na groblju Bare u Sarajevu sahranjen je vrhbosanski svećenik vlč. Juro Čolić (1940. - 2014.) koji je blago u Gospodinu završio svoj ovozemaljski život na Veliki četvrtak, 17. travnja, nakon duže bolesti, okrijepljen Otajstvima vjere, u 75. godini života i 43. godini svećeništva.

Vlč. Juro se rodio 30. ožujka 1940. godine u Pećniku, od oca Ive i majke Jele rođene Lubina. Osnovnu školu je završio u Modriči, srednju u Rijeci a bogosloviju 1972. godine u Zagrebu. Za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije je zaređen 29. lipnja 1971. godine u Sarajevu....

Kompletan članak sa slikama možete pogledati ovdje

Ispraćaj svećenika Jure bio je u sjemenišnoj crkvi Sv. Ćirila i Metoda u Sarajevu, a molitvu je predvodio nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić uz sudjelovanje pokojnikove rodbine, oko 50 svećenika i većeg broja časnih sestara raznih družbi. Riječi sućuti izrekao je najprije vlč. Fabijan Stanušić, ravnatelj Svećeničkog doma u kojem je svoje posljednje dane proveo svećenik Juro.

Obraćajući se ožalošćenoj rodbini i svim nazočnima, kardinal Puljić je kazao kako su se okupili da se pomole za dušu preminulog svećenika Jure te istaknuo da smrt nije svršetak. Podsjetio je na riječi sv. Pavla da ih ništa „ne može odvojiti od Božje ljubavi“. „Sve nevolje nam je proći, ali važno je ostati povezan u toj ljubavi Kristovoj“, kazao je kardinal Puljić naglasivši da je i Isus smrt iskusio i da u Kristovoj smrti vjernici traže odgovore za vlastitu smrt i to da smrt nije kraj. „Iskusio je muku i smrt, ali evanđelje govori da je pobijedio smrt. U toj nadi mi s poštovanjem ispraćamo pokojnike jer se nadamo uskrsnuću od mrtvih i životu vječnom koji je Isus obećao“, rekao je kardinal Puljić ističući trajnu povezanost s Kristom po sakramentu krštenja dodajući da je svećenik Juro bio s Kristom povezan i po sakramentu svetog reda. Poželio je da svećenik Juro u kraljevstvu nebeskom doživi radost Uskrsa s Gospodinom za stolom. Napomenuo je da je pokojni svećenik Juro volio šetnje u prirodi kao i pjevati pjesme. „Želim da to što je Bog stvorio uživa u vječnosti i da tamo pjevao anđeosku pjesmu kojom će slaviti Boga“, rekao je kardinal Puljić moleći da mu Gospodin po svojoj prolivenoj krvi oprosti grijehe. Potaknuo je sve da žive od otajstva Kristove muke, smrti i uskrsnuća i u tom otajstvu osmisle svoj kratki zemaljski život. 

Nakon što je generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. mr. Luka Tunjić u kratkim crtama prikazao životni tijek svećenika Jure, izmoljeno je opijelo, a sprovodni obredi nastavljeni su na groblju Bare, a vodio ih je kardinal Puljić.

Donosimo u cijelosti obraćanje mons. Tunjića u kojem je prikazao životni put svećenike Jure:

Uzoriti gospodine Kardinale, oče Biskupe, kolege svećenici, časne sestre, bogoslovi, draga rodbino i prijatelji pokojnog Jure!

Vlč. Juro se rodio 30. ožujka 1940. godine u Pećniku, od oca Ive i majke Jele rođene Lubina. Osnovnu školu je završio u Modriči, srednju u Rijeci a bogosloviju 1972. godine u Zagrebu. Za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije je zaređen 29. lipnja 1971. godine u Sarajevu.

Od ljeta 1972. godine do svibnja 1979. godine je bio župni vikar u Komušini, Derventi, Vidovicama i Deževicama. Župnikom u Potkraju postaje 17. svibnja 1979. godine, a već 5. studenog 1980. godine je imenovan župnikom u Deževicama, u kojima ostaje nepunih šest godina. Za upravitelja župe Solakova Kula je došao 25. veljače 1986. godine, a za upravitelja župe u Srednjoj Slatini je imenovan 1. rujna 1989. godine. U Srednjoj Slatini ga zatiče rat. O početku rata, izgonu iz Srednje Slatine i djelovanju vlč. Jure za vrijeme rata preč. Ilija Orkić u svojoj knjizi Srednja Slatina u Bosanskoj Posavini – život i običaji bilježi ovako: „U Velikom tjednu 1992. godine stanje je u Srednjoj Slatini već kritično, većina svijeta je napustila selo, puca se sa svih strana, Bosanski Šamac biva blokiran i zauzimaju ga srpske snage i jugo-vojska s rezervistima. Parok Juro je spasio crkvene matice, a sav ostali crkveni inventar je opljačkan ulaskom srpskih snaga u selo. U izbjeglištvu se susreće sa svojim raspršenim stadom, tješi uplakane, budi nadu u povratak i po potrebi im izdaje dokumente. Ovaj progon je ostavio strašne posljedice na pastira i stado“ – završen citat.

Nakon rata 22. studenog 1996. godine imenovan je pastoralnim suradnikom u Oštroj Luci. U travnju 1998. godine kratko mijenja župnika u Lukavcu, a tek 9. studenog 2001. godine je razriješen službe upravitelja župe Srednja Slatina. U župu Boće - filijalu Boderište je došao 17. lipnja 2002. godine i tu ostaje do 16. kolovoza 2006. godine kada je, zbog zdravstvenih razloga, privremeno umirovljen. Svjedoci smo da je to privremeno umirovljenje zapravo bilo stalno umirovljenje, jer se zdravstveno stanje nije popravljalo nego bivalo sve gore, tako da je zadnjih osam godina života bio ovisan o pomoći drugih osoba i proveo uglavnom u krevetu. Zadnjih dana se posebno zdravstveno stanje pogoršalo i prekjučer (na veliki četvrtak-17.4.2014.) je u 17.30 sati preminuo u svećeničkom domu u sedamdeset petoj godini života i četrdeset trećoj godine misništva.

Preč. Orkić u spomenutoj knjizi kaže za pokojnog Juru da je bio poznat kao „pješak jer je rijetko kad htio sjesti u automobil i pjevač jer se rado družio s ljudima i volio zapjevati“. O njegovom životu i svećeničkom djelovanju bi se moglo još puno toga reći, ali ja bih još dodao da je svoje pročišćenje doživio već ovdje na zemlji službujući na spomenutim župama i jer je, kako sam već rekao, od dolaska u Sarajevo bio ovisan o pomoći drugih. Zbog toga ovdje na poseban način zahvaljujem osoblju svećeničkog doma na čelu s ravnateljem vlč. Fabijanom na strpljivoj i danonoćnoj pomoći koju su mu spremno, s ljubavlju i poštovanjem pružali.

Naše misli su u ovom svetom trodnevlju upućene na osudu, bol, patnju, križ, smrt... ali one za konačni rezultat i plod imaju život, život vječni - uskrsnuće. Preporučimo svojim molitvama pokojnog Juru uskrslom Gospodinu da mu bude vječna nagrada u zajedništvu svojih odabranih.

Nadbiskup je već izrekao izraze sućuti svima. I ja se pridružujem izrečenim sućutima i izražavam njemu kao pastiru ove mjesne crkve iskrenu sućut zbog smrti svećenika vlč. Jure.

Pokoj vječni daruj mu Gospodine i svjetlost vječna neka mu svijetli. Počivao u miru Božjem. Amen. (kta)