Autor: Marijan Andrijanić-Mišo
OSMIJEH S' KRIŽA
OSMIJEH S' KRIŽA
Stara Crkva,kutak tihi,
šutim, razgovaram s Bogom,
On mi veli prvo moraš
da raščistiš sam sa sobom,
uvjeri me da razmislim
dušo grješna šta sa tobom...
Gospu,Boga obilato,
skupih snage,dođoh Djevi
da me Ona kazni zato,
mjesto toga Ona mene
gleda nježno, umiljato.
Cinio sam loša djela
i vrijeđao Sina Tvoga,
ništa dobra ne uradi
uvijek protiv Raspetoga,
a Ti, Gospo, sve mi praštaš,
nagrađuješ radi toga.
Od Raspetog pogled krijem
kao zmija noge svoje,
mislim da će pitati me
za velike grijehe moje,
On mi osmijeh s Križa šalje
za me grješna čudo to je.
Dubok spomen iz Svetišta,
Gospa i Poruka njena,
nek me cijeli život prati
k`o najljepša uspomena,
od sada ćeš pod komandu
dušo moja raspuštena..!!