Autor: Anto Aničić

Sv.Nikola Tavelić - 14.Studenog.

Sveti Nikola Tavelić prvi je hrvatski kanonizirani svetac

Mučenik,vrlo dobro simbolizira mučenički život hrvatskog naroda.
Rodio se sredinom 14.stoljeća (između 1340-1345 g.). Potječe od ugledne  šibenske obitelji Tavelića. U ranoj mladosti stupi  u Franjevački red,nezna se točno  gdje je stupio u samostan i proveo prve godine redovništva. U 25 godini života postaje svećenik.

Punih 12 god.propovijedao je evanđelje u Bosni.Nije  poznato u kojim krajevima je sv.Nikola vršio svoju misionarsku službu.Nakon 12 god.napornog misionarskog rada fra Nokola napušta Bosnu. Dobivši od starijih dopust, fra Nokola krene s fra Deodatom u Svetu Zemlju.Vodila ga je ljubav prema Isusu i Mariji. U Palestini neće biti osamljeni,već od prije tamo su se njihova braća  stalno nastanila. Sveta Stolica povjerila je 1342 god. franjevcima brigu za sveta mjesta. Fra Nikola i fra Deodat stigli su Jeruzalem 1383 god. Fra Nikola i fra Deodat nastane se u franjevačkom samostanu na Sionu.Stvara odluke da će na svetome mjestu sa svojom subraćom provoditi što svetiji život.Dani su mu prolazili u molitvi....Živeći takvim životom više godina među redovničkom braćom, naš je fra Nikola sve viš napredovao u savršenstvu svoga života i konačno se popeo na vrhunavc svetosti.
Dok je provodio svet i krepostan život u samostanu, često je fra Nikola s velikom boli u srcu razmišljao što se u sv.gradu zbiva izvan samostana.Vrlo ga je žalostilo što gospodari Svete Zemlje, Saraceni, provode razvratan život na mjestima koja je Sin Božiji posvetio svojim životom,natopio svojim znojem i krvlju.Htio je tim ljudima propovijedati Evanđelje,otkriti im stanje u kojem se nalaze, obratiti ih na pravu vjeru bez koje nema spasa.O tome je često razgovarao sa svojom subraćom i tražili su savjet,znali su da to neće proć bez mučeništva, ali bili su spremni i svoje živote dati za Krista.Fra Nikola sa još trojicom  svoje subraće odluče da propovijedaju radosnu vijest..

Godine 1391 u Jeruzalemu će se sabrati veliko mnoštvo Saracena da proslave svoj vjerski blagdan.Fra Nikola i trojica subraće smatrali su da je to za njih naj pogodnija prilika za propovijed. Raspaljeni žarom vjere, dana 11.Xl.odu kod kadije da mu navjest riječ božiju,kada je kadija čuo o čemu mu prčaju silno se razljuti.>> Hoćete li opozvati sve što ste rekli i postati Saraceni,pa ćemo vam pštedjeti život,inače morate umrijet>> Oni glasno i jasno rekoše:>>Nikako nećemo opozvati, nego smo spremni za ovu istinu i za katoličku vjeru,čvrsto je braneći, radije umrijeti i podnijeti sve muke,jer sve što smo rekli sveto,katoličko istinito je.
Kada je kadija čuo da svjedoci Kristovi ništa ne opozivaju osudi ih na smrt.Bila su tri sata poslije podne .Svjetina  stane vikati: Neka umru, neka umru.Koji su bili bliže,tako su ih tukli  da su pali na zemlju i činilo se da su mrtvi.Kadija ih dade vezati uz stub, i tako vezane ,opet ih stadoše mučiti.Zatim ih odvede u podzemnu tamnicu te ih stavi u okove, tu su 3 dana trpjeli užasne muke,
bez jela i pića.Žive ih je izdržala-veli pisac izvještaja o mučeništvu-jedino Božija providnost.
Četvrti dan,14.studenog,dođe iz Gaze emir,upravitelj pokrajine,pred njim je obavljen sudski proces na javnom trgu.I on je tražio da opozovu što su rekli i da postani Saraceni, i da tako izbjegnu smrt:>>Ne odgovore,Dapače mi vama navještamo da se obratite na Kristovu vjeru i pokrstite se...
Znajte da se radi Krista i njegove vjere ne plašimo ognja ni tjelesne smrti.>> Sudac potvrdi kadijinu smrtnu osudu,bijesno mnoštvo navali na braću mačevima,noževima i drugim predmetima.Tako ih izmrcvare da više nisu imali ljudskog obličja. Zatim izmrcvarena tjelesa  bace u veliki oganj da se pretvore u pepeo. Ali drva izgore, oganj nestane, a tjela, kako govori izvještaj, nisu bila nimalo ozlijeđena od ognja. Pa drugi put  zapale još veći oganj . I opet drva izgore ,oganj se ugasi  a tijela neoštećena.Treći puta navale na tijela gomilu  drva,da bi vatra mogla gorjeti tri dana ,pa zapale. Ali i treći puta tijela ostanu  od ognja neozlijeđena. Vidjeći to Saraceni se silno uplaše, ali se ne obratiše,nego oganj i pepeo razbacaju, a tijela  tajno pokopaju da ih kršćani  nebi našli i štovali kao relikvije svetaca.Nikada se nije saznalo gdje su mučenici pokopani...Život je završio mučeničkom smrću u Jeruzalemu 14.Xl. 1391 god.
U Frnjevačkom redu počelo se vrlo rano,odmah iza mučeničke smrti,fra Nikole i braće iskazivati svetačko štovanje.
Dan 21.lipnja 1970 god ostat će zlatnim slovima upisan u povjesti Katoličke crkve u Hrvatskoj, Svetim ga je proglasio papa Pavao Vl.