Autor: Anto Aničić
Sv. Anto Padovanski - 13. lipnja
Životopis sv. Ante
Anto se rodio godine 1195 na Veliku Gospu u Lisabonu, Portugal. Poticao je iz bogate obitelji. Još od djetinjstva se odlikovao štovanjem Blažene Djevice Marije, te je Mariji još sasvim mlad zavjetovao vječno djevičanstvo, koje je očuvao neokaljano do smrti. Zbog tog se sv. Anto uvijek slika sa ljiljanom u ruci. U petnaestoj godini stupa u red sv. Augustina u samostan blizu rodnog mjesta. Kasnije su ga poglavari na njegovu želju premjestili u samostan sv. Križa u Koimbri, gdje postaje i svećenik... Životopis sv. Antuna možete pogledati ovdje
Izvor: www.sv-antun.hr
Oko 1220 god. don Pedro, portugalski kraljević, donese u Koimbru posmrtne ostatke prvih mučenika franjevaca, koji su kao misionari u Maroku dali svoje živote za Krista. Njihov primjer oduševio je Antu za propovijedanje Riječi Božije nevjernicima i napuni se nadom da bi i on mogao proliti svoju krv za Isusa. Zato stupi u franjevački red u Koimbri. Tamošnji samostan bio je pod zaštitom sv.Ante Pustinjaka, zato i on sebi uze ime Anto, a do tada se je zvao Ferdinand...Sv. Franjo dozvoli mu da može ići u Afriku propovijedati Božiju riječ. Ali njemu je Bog bio odredio drugu ulogu. Iz Afrike se morao vratiti natrag u Španjolsku jer je obolio. Međutim nije stigao u Španjolsku, vjetrovi su njegovu lađu odnijeli do Sicilije.Bilo je to godine 1221. Upravo te godine sv.Franjo je sazvao opću skupštinu svog reda u Asizu. I Anto, premda slab, prošao je cijeli put do Asiza pješice da bi prisustvovao skupštini. Tu je upoznao i sv. Franju, to ga je toliko oduševilo da je odlučio ostati u Italiji.Otišao je u samostan u Bolonju,tamo je provodio pravi pokornički život, u samoći i u naj većoj poniznosti. Bio je učen i svet.Kada je Franjo doznao za učenost poniznog Ante, posla ga na daljna učenja u bogoslovskim naukama. Poslije toga Anto je bio imenovan učiteljem bogoslovski nauka mladim redovnicima. Anto je želio da se samo posveti propovijedanju Božije riječi,a to je dobio. Sv.Anto istinski je čarobnjak riječi i jedan od naj većih crkvenih propovjednika, ali i osoba koja je svakim svojim postupkom, cijelim svojim životom svjedočila ono što je govorio...S evanđeljem i s križem u ruci obilazio je gradove i sela Italije i južne Francuske, te svuda činio čudesa i obraćenja. Čudesa sv.Ante bila su silna, divna i očevidna te je radi njih dobio zasluženi naziv "čudotvorac".
Slavni život sv. Ante približio se kraju,oko Uskrsa 1230 god. pade Anto na smrtnu postelju.Rastapajući se od rajskog veselja
što će se brzo i zauvjek sastati sa svojom ljubavlju, pun zanosa zapjeva svoju omiljenu pjesmu Mariji; "O slavna Gospo" i iza toga se preseli u blaženu vječnost 13.lipnja 1231 god. Bilo mu je 36 godina. Bog objavi svečevu smrt po nevinoj dječici koja se razletješe gradom vičući; Umro je sv. Anto...Nije prošla ni godina dana poslije njegove smrti, a već bi proglašenim svecem.
Presretna Antina majka doživjela je tu sreću da se za života moli pred oltarom svoga sina sveca. Kako je činio čudesa cijeli svoj život, to je činio poslije smrti još mnogo više te ga sav svijet zove "Čudotvorcem". Njegov se grob nalazi u Padovi, u veličanstvenoj bazilici, koja se poče graditi odmah poslije njegove smrti. Cijelo mu se tijelo pretvorilo u prah, samo je Bog sačuvao njegov "jezik" do današnjeg dana - da pokaže koliko ga je sv. Anto slavio jezikom.
Na slikama vidimo sv.Antu obično s ljiljanom,knjigom i Isusom u naručju. Ljiljan je znak njegove neokaljane čistoće,knjiga označava Sv.pismo, koju je svetac uvijek proučavao kao knjigu Božije mudrosti, a dijete Isus sjeća nas na onaj najsretniji trenutak Antina života, kada mu se u rajskoj ljepoti ukazao mali Isus da mu pokaže koliko ga voli...
Sv.Anti molimo se, i utječemo u svim prilikama...