Autor: dipl. teolog Ivica Suvalj

Kratko razmatranje uz 3. korizmenu nedjelju

'Evo, već tri godine dolazim i tražim ploda na ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je. Zašto da iscrpljuje zemlju?'
'Gospodaru, ostavi je još ove godine dok je ne okopam i ne pognojim. Možda će ubuduće ipak uroditi. Ako li ne, posjeći ćeš je" .

Draga braćo i sestre!

Sveti Augustin negdje veli, da nas je Bog, istina, stvorio bez nas, ali nas neće spasiti bez nas. To znači, da naša sudbina ovisi o nama, našem sudjelovanju, našoj slobodnoj odluci...

 

Slušajući evanđelje 3. korizmene nedjelje, čovjeku nije svejedno, uhvati ga strah od spoznaje da može biti „posječen“, uništen. Iako  u Isusovoj prispodobi neplodna smokva predstavlja Izrael, ona je također i slika SVAKOG OD NAS. Bog je naš Gospodar, On ulaže u nas. Kao što se čovjek   trudi oko voćke  (okopava ju, orezuje, „kreči“)  također i očekuje urod od nje, a ne prazne grane. Tako i Bog. On od nas očekuje urod za sve ono što nam daje. Zlo je samo primati, a ništa ne davati. Isus naglašava da je smokva bila BEZ plodova. Nije rekao da je „malo“ rodila, nego je bila prazna. Nitko od nas nije potpuno prazna „smokva“, bez djela milosrđa, bez ljubavi za bližnje, bez malo vjere. Ali, čak i da smo potpuno odbacili vjeru u Boga, ovo evanđelje daje nam nadu – Gospodar ima strpljenja, on još čeka. Daje nam novu šansu. Na nama ostaje da se potrudimo donositi plodove obraćenja – DOBROTU, MIR, LJUBAV, PRIHVAĆANJE DRUGIH, POŠTENJE, STRPLJENJE, NESEBIČNOST.
Zbog toga, bez straha idemo dalje. Bog nas voli i raduje se svakom našem trudu i zalaganju da budemo bolji.  Donosimo plod dostojan obraćenja!