Autor: Anto Aničić

Neka nas svjetlo Isusova križa, obasja, jača i vodi prema našem Uskrsu

 

Sama pomisao na križ, nas podsjeća na nešto, zapanjujuće, gotovo neljudsko...
Križ nije nešto normalno, dohvatljivo, što bi čovjek odabrao... Križ je ljubav...božanski odabir..

Svi mi imamo svoje križeve...klecamo i padamo, dižemo se sami, a ponekad nam treba pomoć drugih... Ponekad smo sami sebi križ...nosimo tert, nemožemo sami sebi oprostiti a ni drugome... A križ su nam, kako često volimo reći i drugi...No, netrebamo zaboraviti, i mi smo, vrlo često  i ne znajući, križ drugima....

 

Ali prisjetimo se Isusovog križa i križnog puta-Isus pada-pod teretom križa...a križ je bio težak i pretežak ...u jednom trenutku ponestaje mu i snage da se podigne" Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ".
Pomoći ponijeti drugome njegov križ,oblakšati mu teret,iskazati svoju ljubav-ili barem    
nastojati da mi ne budemo ničiji križ -to jest teret- znak je velike čovječnosti.....

Bog nas hoće susresti: u siromašnu, gladnu, bolesnu, prognanu, zatočenom čovjeku- hoće
da ga nađemo i tješimo ,kako kaže sv.Pavao:"Nosite bremena jedni drugih".
Križ -to je sve ono što treba da prevladamo da bismo ostvarili dobro koje sami sebi želimo ili smo dužni i drugima?...Isus na križu nam je pokazao kako se ljubi-prašta..A ja,dali sam spreman oprostiti -ljubiti?...
Mi kroz svaki naš križ idemo k Svjetlu-kroz svaki Veliki Petak- prema našem Uskrsu...
Isusov križ-naš je svjetionik u svim našim olujama.Svjetlo koje rasvjetljuje naš put-ka našem cilju...ka našem SPASENJU....našem susretu sa ISUSOM KRISTOM....

Neka nas svjetlo Isusova križa, obasja,jača i vodi prema našem Uskrsu....