Poklade
Kod nas u selu,za poklade nije bilo velikih maškara,pojedinačno bi se neko namaškario,malo po susjedstvu bi se išlo,
poplašiti. Nije se predavao veliki zn ačaj maškarama, već igri i pjesmi..
Utorak uoči "Čiste Srijede" taj dan je priprema za večer,za igru i pjesmu.
Pripremalo bi se i raznovrsnog jela,sa tavana skidali su se nogari i krvavice,koji bi se kuhali u kiselom kupusu,sudžuci i gužnjaci,stol je bio pun raznovrsnog mesa, a bilo je i krofni i oblatni.
Za taj dan, staro i mlado se pripremalo,obući se što ljepše i otići u salu na igranku,proveseliti se,poigrati kolo,zapjevati uz Šargiju i Violinu, igranka se završavala u ponoć na Srijedu.Tada je nastala Korizma ,kroz cijelu korizmu nije bilo igranki ni pjesme,ali momci su odlazili curama na prelo.Pećnički sokaci nisu odjekivali pjesmom,sramota je bilo pjevati,al,nađe se pokoji
Pećnički bećar da potajno zapjeva.Ako bi se otkrilo koje bio,bio je izgrđen od starijih.Nedjeljom poslije pučke mise,pred crkvom dogovaralo bi se gdje da se sastanu.Najčeše bi se igralo "kaiša",kod babe Ruže, ili nabrdu,ili u manjim grupama po zaseocima.Stariji su pravili velike ljulje,sa velikim drvenim kukama,pa bi se okupljali i tako zabavljali i ašikovali.
Momak bi poslije mise otpratio curu kući,kada bi malo zamakli u sokak,da ih nitko nevidi, malo bi se držali za ruke.A u noćnim prelima bilo je milovanja i poljubaca,koji su tako bili slatki i nezaboravnii, koji se pamte i sada...
Unašem narodu ostala je uzrečica:" Poklade šta koga spopade."