Autor: Anto Aničić
Uskrsni običaji u Pećniku
Kod nas u Pećniku bio je običaj, Subotu uvečer na Cvjetnu Nedjelju, od svakog domaćina koji ima kćer, curu za udaju, posebno od onog domaćina, na koga je momak bio ljut, ako mu je branio da ašikuje sa njegovom kćeri... Skinuti kapiju, drvena kola ili zubaču ili nešto drugo,iznijeti i odnijeti što dalje,to skupiti na jedno mjesto gdje se momci dogovore. Domaćini bi vezali pse da čuvaj stvari, ali momci bi se dobro pripremili i pse bi smirivali slaninom. Tako da su uspijevali skinuti kapiju, kanat ili neku drugu štetu napraviti, nije to lako bilo, bilo je i velikog umora, jer to je trebalo što dalje odnijeti, da se domaćin namuči da nađe svoje stvari. Sutradan bi svaki svoje tražio,a dešavalo se je da je trebalo dosta vramena da se nađu kapie i ostale stvari...
A djeci, su djedovi i očevi, par dana prije Cvjetnice, pravili Križeve, koje su ukrašavali i kitili cvijećem, da bi ih izjutra na Cvjetnu Nedjelju stavljali na Bunareve ili na Vodice odakle su nosili vodu. Trebalo je poraniti , da tvoj križ bude prvi i da zauzme lijepo mjesto. Kako je bilo lijepo vidjeti, sve te križeve ukrašene i nakićene...
A djevojke bi u subotu, ubrale ljubičice i druga mirisna cvijeća, stavljale bi u lavor sa vodom da prenoći. A izjutra na Cvjetnu Nedjelju bi se umivalo u toj vodi, er se je vjerovalo ko se umije iz te vode sa cvijećem, imaće lijepo i nježno lice i mirisati će cijelu godinu, zračiti će svojom ljepotom. Dalije zbog tog umivanja ili od samog položaja našeg Pećnika što ga je Sunce obasjavalo, i od naših voda, naše cure bile su i ostale, jedinstvene, privlačne svojom ljepotom.
Na Veliki Četvrtak išlo bi se na večernju misu, crkva je bila pune, za vrijeme mise Svećenik bi već od prije izabranoj dvanaestorici dječaka koji su išli na vjeronauk oprao noge, spomen na Isusovo pranje nogu Apostolima. (To se i danas čini u svim katoličkim crkvama).
Veliki Petak, post i nemrs, samo bi se jednom malo jelo, nije se prijedalo. Jele bi se koprive, zelje ili grah. Mnogi su jeli samo kruh i vodu,a većina vjernika čini to i danas. Na Veliki Petak nije se ništa radilo sa zemljom(kopalo ili oralo). A na Veliki Petak misa bi započinjala u 3 sat poslije podne sa molitvom Muke Isusove.
Na veliku Subotu nije se jelo meso, to je dan bojenja i šaranje jaja, i priprema za Posvećenje.
A djeca bi obilazili susjede, da im dadnu "Tucak", a kad dobiju nije bilo veće radosti.
Na Veliku Subotu, djevojke i mlade nevjeste-snahe nosile su posvećenje u crkvu, koje se sastojalo od: sira, jaja, kruha, komad mesa, soli i mladog luka, u lijepo ukrašenim korpama. Posvećenje se nije jelo do Uskrsnog jutra.
A na Uskrs bi se tucali, djeca i odrasli, nije bilo veće radosti, već odnijet jaje, dokazati da je tvoj šiljak jači. Stariji su bili mudriji i znali su na zubima, ispitivati a ponekad neprimjetno i malo razbiti da bi odnijeli od mlađih, koji nisu znali.