Autor: Anto Aničić

ZOV PROŠLOSTI 

 

OSJETIH U SEBI, ZOV PROŠLOSTI SVOJE, MISLI ME VODE U DJETINJSTVO MOJE.
O, PEĆNIKU MOJ, TAMO DALEKO, KAMEN SUNCE I MAJČINO MLIJEKO.

PRAŠNJAVI PUTI, I ŠKRIPA KOLA, TEŠKI KORACI,VOLOVA I KONJA.
UMORNI LJUDI, ŽURI KUĆI SVAK, POLAKO SE SPUŠTA I GUSTI MRAK.

MRAK SE SPUSTIO,U NAŠE SOKAKE, U TAMI OSLUŠKUJEM OČEVE KORAKE.
PJESMA ODJEKUJE NIZ SELO CIJELO, TO MOMCI ODOŠE CURAMA NA PRELO.

OPUSTJELO SELO, NA DUŠI JE RANA, A POSEBNO KAD SE SJETIM IZ MLADOSTI DANA
PRED CRKVOM KRIŽ VELIKI PROGOVARA, "DOĐI I POKLONI SE, JA SAM PONOS I DIKA
NAŠEG PEĆNIKA"...