Autor: Anto Aničić

"Vječna Hvala Herojima Pećnika" 

 

 

Posavino moja, puna si Heroja, puno ih je, nezna im se broja...
Pećnik selo ispod Vučijaka, tu Heroje rodila je majka...

Bilo je to četrdeset i neke godine, jauk majki i djece nevine.
Vrijeme bola, plača i nevolje, često te se sjetim, djede moj Ivane...

 

I suza sama krene, i opet ista bol braneći Pećnik dragi, dao si život svoj.
Na pragu tvome ubiše te, zlikovci, ti zli ljudi, a zvaše  se četnici...

Nikome skrivio ništa nisi bio, samo si svoje ognjište branio.
Još puno očeva,djede moj Ivane, živote dadoše Pećnik da odbrane...

Svi ste se dobro znali,kao braća ste bili, živote svoje dadoste, braneći Pećnik mili.
Baš svaka obitelj iz Pećnika moga, dala je Heroja...ne samo jednoga...?

Svećenika Roju, u Crkvi ubiše, i mnogo drugih,dok na Misi biješe.
Pećnička je zemlja krvlju natopljena, u njoj vaša imena,vječno zapisana..

Pobiše, vas Sokolove,djede moj Ivane, ostadoše majke s djecom ucviljene.
Othraniti djecu, nije bilo lako, to najbolje znadeš,ti Pećnička majko...

I opet se tuga,nad Pećnik nadvila, I opet nas napadoše,ljudi zlog imena.
I opet nam pobiše naše Pećničane, ostadoše majke ,opet uplakane...

Veliko je srce...Heroja...Pećnika, za njima je ostala,tuga prevelika.
Često se sjetim tebe,Heroju djede moj, a suza sama krene i ona ista bol...

Ponosimo se Vama, djedovi i očevi naši, Vječnu Hvalu Vam daju.... sinovi i unuci vaši.
Dali ste živote, dali sebe, da nama bolje bude, Neka vam je laka Sveta zemlja naše Pećničke grude...

Rane i boli ostaju... suze nemožemo skriti,
možemo samo uvijek...Ponosni Hrvati Pećnika biti...

Neki bi da se zaboravi......Oprostili jesmo...
"Zaboraviti Nikada Nemožemo i Nećemo..."