Autor: Petar Kajinić

Ukop pokojnika

Neki  ljudi ukapaju svoje pokojnike u skupo opremljenim grobnicama u kojima se ponekad  ostavljaju i  nađu najmoderniji TV ekrani, kompjuteri, handy iPhon, stereo uređaji itd. U takvim grobnicama, nađu se na putu u vječnost i veoma skupe fotelje, servisi, hladnjaci, hrana i piće, novac, i tko zna još kakve potrebštine koje, kako to oni vjeruju, mogu poslužiti njihovim pokojnicima na putu u drugi svijet. Troši se i nemilice baca. Ovo nije šala, to je stvarnost i istina.

To nikako nije u skladu s onim učenjem  na koje nas poziva Isus Krist...

CIJELOKUPAN DOPIS PROČITAJTE OVDJE

U modernim i veoma bogatim društvima poput Švicarske, svi se pokojnici ukapaju na isti način. Svi dobiju škrinju na koju ide cvijeće i isti križ koji se poslije ukopa i nekog vremena zamijeni nadgrobnim kamenom, koji su po svojoj veličini, cijeni i izgledu veoma slični. Na grob se stavlja uglavnom 1 (jedan) vijenac. Ukop prođe dostojanstveno i bez pretjerivanja. Prije ukopa, služi se Sveta Misa zadušnica.

A mi? Kako to mi radimo? Što mi vjerujemo i mislimo da može pomoći našim pokojnicima?

Prije rata, a i danas, poslije ukopa kod nas se organiziraju tkz. daće. Na tim prigodama bilo je svega i svačega za jesti i piti i ne rijetko su daće završavale u dubokim pijankama, a bilo je i slučajeva, da sve završi pjesmom, za pokoj duše naših pokojnika. Nije se to samo jedanput čulo. Na grob su se stavljali nebrojeni vijenci koji su skrivali jedan drugoga, tako da su se žene sikirale, ponekad gurkale i izvlačile one lisnate ispisnice za posljednji ispraćaj sa njihovim imenima, da slučajno netko ne bi pomislio, da njihova obitelj nije donijela vijenca. Već za dan dva ili koji dan duže, trebalo je skloniti tu silnu propalu masu naših navika koje smo sebi nametnuli kao nekakvu obavezu. To je veoma skup luksuz i loša navika. Često se to radi samo zato, što je to takav običaj i šta ima veze, ili kako se to kaže, neka je, 'ajde, ne ćemo sada kod sebe mijenjati naše običaje i navike.  Ne daj Bože, što bi nam svijet i susjedi mogli svašta pomisliti i reći. Da netko ne daj Bože ne pomisli i kaže da smo šćipili. Vjerojatno bi zbog jedne takve izjave zlonamjernih ljudi, možda i svijet propao. A onda se za svaki slučaj odlučimo nek' bude kao do sada.

Crkva nas poziva da to ne činimo tako i predlaže da se dugačije ponašamo!

Zašto se taj silan novac, koji se u cvijeću baci, ne bi pokupio u jedan fond za karitativne svrhe? Zar više nema bijede i muke u našim sredinama? Zar ne trebamo i nemamo komu pomoći? Zašto taj novac umjesto za vijence, ne bi dali naprimjer, za siromaše, bolesne, nemoćne u selu, za siromašnu djecu i za sve druge kojma bi takva pomoć i te kako dobro došla. Na zapadu se to baš tako radi. Naučimo nešto od drugih, pametnih ljudi kod kojih se to već dugo i baš tako prakticira.

Možda bi se naši pokojnici na Drugom svijetu, našoj molitvi i jednom na ovakav način učinjenom dobrom djelu, daleko više radovali.

Razmislimo, imamo li snage da i u takvim situacijama koje će nas kad tada stići, tijek svoga ponašanja okrenuti u jednom novom, ispravnijem pravcu? Za pokoj duše naših pokojnika.


Srdačan vam pozdrav
Petar Kajinić

Nemate dozvolu za pregled ili postavljanje komentara.

SUBOTA, 01. 02. 2020 PEĆNIČKA FEŠTA SALZHAUS-WEIHERGASSE 10, 3380 WANGEN AN DER AARE

Sponzori

Posjetitelji

Danas 9

Jučer 27

Tjedan 74

Mjesec 144

Ukupno 98325

Trenutno su 5 gosta i 0 članova online

Kubik-Rubik Joomla! Extensions