Autor: Anto Aničić

SVI SVETI U PEĆNIKU

Svi Sveti... Sunce zubato sija, ugodno i toplo je, a lagani povjetarac njiše ogoljele grane. Na groblju smo u našem dragom Pećniku, a groblje lijepo čisto i uredno, kako ga je lijepo pogledati, do svakog groba se može doći. Došli smo sa svih strana u naš Pećnik...  

Došli smo obići grobove naših naj milijih, okititi ih cvijećem i upaliti im svijeće, izraziti im svoju ljubav i zahvalnost, pomoliti se Bogu za njihove duše. Biti na misi, koju je slavio naš svećenik Mirko, i propovijed koja je bila lijepa i zanosna, a tu su bili i naši pjevači koji su svetim pjesmama  uljepšali misno slavlje, bilo je lijepo... tu ljepotu i doživljaj, nemože se riječima opisati, treba doći biti tu, vidjeti i doživjetii... Poslije misnog slavlja, obišli smo grobove naj milijih, čekali da svećenik izmoli opijela za njihove duše... Današnji dan nas poziva da dođemo k sebi. Da svoj život shvatimo u njegovoj cijelini, planiramo ga i živimo svjesni da mu nismo mi gospodari... Živjeti znači umrijeti da bi se živjelo... Ni godine, ni ljepotu, nemožemo zaustavit... Život je samo ono što ti ostane nakon što umreš...