Autor: Anto Aničić

 I RAT DOĐE U MOJE SELO

 Uskrs 92

 "Ispruži Bože Ti svoju ruku, i kazni one koji nam veliko zlo uradiše"
Proljeće je, kao da i nije, hladno je, snijeg profrcaje, a nebo sivo, tmurno, bez topline, a sunca nema, i ono se sakrilo...umjesto behara i mirisa jorgovana, miris dima i baruta se širi, o Bože, kakav je to osjećaj...Rat bijesni u mojoj Posavini. Korizma je...U našem  Pećniku patroliraju momci goloruki. I sami nisu svjesni opasnosti koja ih vreba, nadajući se da neće biti kod nas rata. A narod u strahu, mnogi stariji se sjećaju drugog svjetskog rata i zločina što ga uradiše četnici.                                                                                                               

Korizma je, Veliki Tjedan...bliži se Uskrs....narod se priprema, a i ne sluteći da ga neće dočekati niti proslaviti u svome domu sa svojim naj milijim. Veliki Petak, križni put u našoj crkvi, narod se moli, nada se da neće biti rata. Poslije mise odlazimo svojim kućama, pripremamo se za Uskrs, treba obojiti tuckove, i pripremiti jaja za posvećenje. Sve smo to lijepo pripremili. Mrak se spušta, strah, miris baruta se širi, a u noći sa četničkih položaja odjekuju mitraljezi, strah se uvukao u kosti, svakog trenutka očekujemo da nas napadnu...

Velika Subota, dan tmuran i hladan, nosimo posvećenje u crkvu da ga svećenik Pavo blagosovi. Narod u strahu, dali čekati Uskrs kod kuća ili bježati. Poslijepodne narod se okuplja, svećenik Pavo sa ljudima dogovra, da  žene sa djecom napuste selo i da idu u Hrvatsku. Selo osta pusto, ostadoše Pećničani i Botajičani koji su došli u selo, da se organizuju da ga brane. Sami neće moći, ako im pomoć ne stigne. Neprijatelj je nadmoćniji u ljudstvu i u naoružanju...Ostadoše naši tuckovi i posvećenje na stolu, ne dočekašmo Uskrs kod svojih kuća. Nejedosmo u svome domu, za svojim stolom sa svojima Uskrsno posvećenje. Sve ostavismo, krenušmo golih ruku, u tuzi i bolu, kao da ništa neimadosmo. Naš Križni put nasta. Kolone auta, traktora krenula je prema skeli u Svilaju, avioni nadlijeću, pucnji odjekuju sa svih strana. Rat je, došao i u moje selo....jugovojska, četnici i srpski dobrovoljci, moj narod iz sela protjeraše, kuće opljačkaše i popališe, naše naj milije ubiše....
I nakon toliko godina... sjećanja se vrate na taj tužni Uskrs 92.god...Nikada se to više pnovilo...
Bože očuvaj nas od toga zla....

Ispruži Bože Ti svoju ruku, i kazni one koji nam veliko zlo uradiše....