Autor: dipl. teolog Ivica Suvalj

A sin će mu: 
'Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! 
Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.' 
(Lk 15, 11-31)

Oče, sagriješih!

Sagriješih, jer sam mislio da je moj život sputan 
dok se nalazim u tvojoj kući, pod tvojim okriljem. 
Sagriješih, jer sam mislio da je pravi život negdje daleko od tebe, 
u nekom drugom gradu, u nekoj dalekoj zemlji, 
Sagriješih, jer sam mislio da me tvoj zakon sputava 
i da je pravi život u razuzdanosti i puštanju maha svim strastima. 
Sagriješih, Oče, jer sam tražio dio dobara koji me ide, 
a ti si uvijek bio spreman dati mi sve!...

Sagriješih, jer sam ti prigovorio da mi ništa nisi pružio, 
da mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim! 
Oče, sagriješih jer sam se ljutio kad si oprostio mojem bratu, 
kad si mu sve oprostio; 
jer si spreman uvijek svima oprostiti, a meni se čini da to nije pametno niti uputno. 
Oče, sagriješih, jer sam pomislio da svojim praštanjem drugima 
činiš nepravdu meni i zakidaš moja prava!

Oče, sagriješih,

jer nisam shvatio da je taj tvoj sin 
u isto vrijeme i moj brat. 
Oče, sagriješih, jer duboko u sebi ipak mislim 
da je moj rasipni brat proživio svoj vijek, a ja sam ostao prikraćen za ta iskustva. 
Sagriješih, jer sam mu zavidio na onome što nije život, 
što je bijeda, što vodi u smrt.
Oče, sagriješih, jer nisam htio poći za stol zajedno sa svojim bratom 
i dijeliti s tobom radost povratka!
Oče, oprosti!
Oprosti meni, svom rasipnom sinu! 
Oprosti meni, svom zavidnom sinu! 
Oprosti mi zbog mojih bijednih lutanja i raspuštenosti! 
Oprosti mi kad u tvojoj brizi za moje dobro vidim samo okove i sputanost! 
Oprosti mi!

Nisam dostojan zvati se sinom tvojim, ali primi me!

Oprosti, jer mi se to može i sutra dogoditi! 
Ne uskrati mi svoga milosrđa 
i sigurnosti da uvijek imam koji me čeka i dom u koji se mogu vratiti!
Oče, hvala ti što si dobar! 
Hvala ti što si milosrdan! 
Hvala ti što si Otac!

fra Zvjezdan Linić