Autor: Anto Aničić

BLAGOSLIVLJAT ĆU IME TVOJE DOVIJEKA BOŽE MOJ

VJEČNI OČE

Oče, stvoritelju svijeta, Isuse otkupitelju i Duše Sveti, posvetitelju moje duše. Klanjam se i zahvaljujem što se mogu zvati... djetetom Božijim. Oče, hvala Ti, jer Ti jesi, jer Ti postojiš, jer ljubiš, jer praštaš, jer se brineš. Isuse, hvala Ti, jer Ti si za mene predao svoj život i ostao u euharistiji. Duše Sveti, hvala Ti, jer nadahnjuješ, obnavljaš, vodiš, jer si Duh istine, ljubavi, pravde i mira...

Kako mi je molitva toliko puta bila teška, dosadna, jer mi je srce bilo zatvoreno. Kako sam često izgovarao molitvu: , a nisam razmišljao da smijem, Oče, biti Tvoje dijete te se u radosti i u žalosti, u uspjesima i neuspjesima, u zdravlju i bolesti radovati...Od sada želim svim srcem i svom dušom biti zahvalan i zato što mogu moliti, "jer je to poseban dar". Zahvaljujem Ti za svoj tjelesni život, za svoje roditelje, braću i sestre, za svoje krštenje i krizmu, pričest i ispovijed, za sve milosti koje si mi udijelio.                   

Zahvaljujem za svoju prošlost, koju stavljam zahvalno u Tvoje milosrđe...za svoju budućnost, koju predajem Tvojoj ljubavi i za sadašnjost...jer je ona trenutak kada ću Tvojom milošću moći činiti dobro.                                           

Isuse, po Tebi zahvaljujem Ocu za svoj život i sve što mi se događa...