Autor: Anto Aničić

Da progledam, Gospodine

Kada je Bartimej,Timejev sin,slijepi prosijak,čuo da prolazi Isus, sve svoje čežnje, sve svoje molitve,sažeo je u snažan poklik:"Da progledam, Gospodine, da progledam". Isus mu reče,"Idi,vjera te tvoja spasila". On odmah progleda i uputi se za njim slaveći Boga. Da progledam! Gospodine,da progledam!-to je i moj vapaj, moja i naše molitva na početku ove godine.

Došao si, Gospodine, da progledaju oni koji oči imaju, a ne vide, uši imaju a ne čuju, srce imaju ,a ne ljube. Da, zagledani u Tebe, progledamo čitavim bićem. Pošao si putem križa, da nama,hodeći njime, podariš mudro srce. Da u nama, uzraste, da se iz nas razraste dar razumjevanja Očeve volje. Pošao si putem križa da u nama probudiš srce sućutno,da nas oslobodiš od sebičnosti. Da ne okrećemo lice od brata čovjeka. Od Boga, ljubavi. Pošao si putem križa da se u nama ražari srce ljudsko. Da ne budemo poput  stranaca u vlastitom životu. U svijet kojeg si izljubio  svom svojom ljubavlju. Isuse, obasjaj nas križem svojim-da progledamo.