Autor: Anto Aničić

Blagdan Svetog Ante Pustinjaka, 17 siječnja

Danas je Sveti Antun Pustinjak te svima koji nose to ime čestitamo imendan! 

Sv.Anto se rodio oko 250 godine u bogatoj i uglednoj obitelji, u gradu Komi u srednjem Egiptu. Već u ranoj mladosti uranja u dubine Svetog pisma. Svojom duhovnom mudrošću, koju je crpio čitajuć Sveto pismo,brzo je stekao ugled,pa su ga mnogi pitali za savjet.Božija riječ ga je sve više zahvaćala i pozivala na potpunu savršenost...

Sa osamnaest godina ostaje bez roditelja,ostaje sam s mladom sestrom,vodi brigu o kući i velikom imanju,nije puno dvojio oko svoje budućnost.

Još nije bilo od smrti roditelja prošlo ni šest mjeseci,kada je po običaju išao na službu u dom Gospodnji,u sebi je razmišljao zašto su apostoli,ostavši sve,pošli za Isusom.Razmišljajući tako,ušao je u crkvu,a u crkvi se čitalo iz Evanđelja:"Ako želiš biti savršen,hajde prodaj sve što imaš i podaj siromasima,pa dođi i slijedi me, i imat ćeš blago na nebu." Anto je postupio upravo tako.Prodao je svih trista roditeljskih plodnih oranica i sve što je posjedovao.Novac je razdjelio siromasima,zadržao je manji dio namjenivši ga za odgoj mlade sestre.Nakraju je i taj dio razdjelio,a sestru dao u djevojački dom poznatim i pouzdanim djevicama na odgoj.

Sam je odabrao siromaštvo,čistoću i pustinjački život.Nastanio se u jednoj špilji u Libijskoj pustinji,a sve što je jeo i imao stekao je radom svojih ruku.Prolazile su godine u samoći, u odricanju i teškim kušnjama tijela i duha..Neko je vrijeme bio zatvoren u grobnici, a prijatelj mu donosio hranu.

Živa predaja govori,kako su ga u napuštenoj grobnici snašle strahovite kušnje i muke,koje su ga fizički izmučile i pretukle.
Prijatelj koji se brinuo o njemu,kada ga je našao u grobnici kako leži bez svijesti,donio ga je u crkvu. Mnogi prijatelji pazili su
ga.Kada je došao sebi,zamolio je prijatelja  da ga ponovo vrati u grobnicu njegovim kušnjama,ležao je  
bezpomoćan,nemoćan da ustane, da se moli,dok je grobnica sva podrhtavala od zlih duhova.
Anto je bio miran i bez straha,samo bi im dobacio: "Kada biste bili jaki,bio bi dovoljan samo jedan od vas",grobnica bi se ponovo potresla i zatim utihnula.Zli duhovi nestadoše,bol u tijelu bi prestala,otvori se krov i grobnicu je obasjalo svjetlo.
Anto je osjetio da ima viđenje i upita: Gdje si bio? Zašto se nisi pojavio u početku i zaustavio moje nemire". Isusov glas mu odgovori:"Bio sam ovdje Anto,ali čekao sam i promatrao tvoju borbu.Ustrajao si i nisi podlegao,bit ću zauvijek tvoj pomoćnik.

Kada je car Maksimilijan počeo progoniti kršćane u Egiptu. Anto,zabrinut za crkvu,napusti pustinju i dođe u Aleksandriju,gdje je bez straha, otvoreno i javno propovijedao kršćanstvo.Nitko se nije odvažio dirati,tog neobičnog pustinjaka, iz kojeg kao da je zračila viša sila.Mnoge je oduševio,godine 311,Anto se vraća u pustinju,a za njime pođe mnoštvo mladih ljudi,koji su htjeli da im on postane učitelj duhovnog života.Anto je tako postao ocem redovništva.

Posljedne godine života  borio se za pravu vjeru,od arijevaca koji su je narušili,Bio je prijatelj sa sv. Pavlom Pustinjakom,sv.
Hilarijem i sa sv.biskupom Atanazijem,kojemu možemo zahvaliti za poznavanje Antinog života,jer je on bio njegov prvi životopisac...Anto umire godine 356. u starost od 105 godina.

Često ga se prikazuje uz svinje, kao simbol nečistoće koju je herojski pobijedio,zaštitnik je svinja i ostale stoke.

Slava Sv.Ante Pustinjaka u tome,što je izabrao tažak put,evanđeoski put k svetosti.Imao je bogatstvo i dao je sve ,da bi
dobio sve.