Autor: Anto Aničić

ODVALJEN JE KAMEN

Odvaljen je kamen s tvojih očiju.Do tebe je da ugledaš svijet tebi darovan,
svijet prepun ljepote i sreće,svijet koje tvoje oči mogu oplemeniti.
Nad tobom uvijek bdije pogled prepun ljubavi...Isuse, gledam te...

Odvaljen je kamen s tvojih ruku. Do tebe je da se zauzmeš za svoje dane.
Da se ne kloniš znoja, umora i iscrpljenosti, i da se ne pitaš koliko ih se trudi uz tebe,
jer nikada nisi sam. Uz tebe netko povazdan rađa ovaj svijet...Isuse,tražim te...

Odvaljen je kamen s tvojega srca. Do tebe je da mu dopustiš da bude otvoreno,
da se ljubav prelijeva preko njega,da ne prestane ni na kakve zapreke...
Jer sav je ovaj svijet srce koje te želi sačuvati...Isuse, trebam te...

Odvaljen je kamen s tvoga hoda. Do tebe je da ideš neumorno.
Da ne dopustiš da tvoj korak išta smeta i da ti,svaki korak bude čovječan,
da uvijek ideš u susret. Na svim tvojim putovima netko raskriljenih ruku
hiti k tebi...Isuse volim te....

Odvaljen je kamen  s tvojih blizina. Do tebe je da pristaneš živjeti zagrljen.
Da se ne opireš nježnosti koja te proniče i krijepi, i da s nježnošću koja te proniče
i krijepi, i da snježnošću pristupaš svakom biću. Jer netko tko ne može bez tebe,
nadohvat ti je ruke, nadohvat duše...Isuse ljubim te...

Odvaljen je kamen s tvog vremena. Do tebe je da se odlučiš za neizrecivo.
Da vječnost ulijevaš u posudu svakog dana,sućut u posudu svakog susreta.
Jer postoji netko u kome živiš novim životom,
i sve što jesi prebiva u njegovu uskrsnuću...Isuse ,spasi me...