Detalji

Nadređena Kategorija: Duhovni kutak

Kreirano: 29 Studeni 2009

ADVENT NAM OPET DOLAZI - RADUJMO SE ZAJEDNO !!!

Kao da je jučer bilo-nevjerojatno kako vrijeme žuri...
Opet započinje nova Crkvena Liturgijska godina...
Čistimo naše kuće i pripremamo se za Roðenje maloga Isusa...
Isusa, koji je roðen prije više od 2000 tisuće godina...
Ali Isusa, koji se uvijek i opet raða u nama i u našim srcima...
Pripremimo naša srca Gospodinu, našem malom Isusu...
Isusu koji nam se raduje,koji želi ući u svako srce svoje dječice...

Prigodnu pjesmu možete poslušati OVDJE

Opširnije...

Detalji

Nadređena Kategorija: Duhovni kutak

Kreirano: 26 Studeni 2009

 

Iznenaditi Boga

Stiglo je doba godine u kojem će se u raznim zgodama i u više navrata kršćani i svi ljudi dobre volje prisjetiti prijelomnoga dogaðaja u Povijesti spasenja - naviještenja Isusova roðenja. Evanðelist Luka piše da je Bog poslao anðela Gabriela. Pozdravio je Mariju nevjerojatnim riječima, utoliko što ih nitko drugi od Božjeg glasnika nije nikada  prije ni poslije primio: »'Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!'...

Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav.« Nešto ranije, evanðelist piše kako je Gabriela na to djelo uputio Gospodin, a Božji izaslanik ne samo da je smeo Mariju, on ju je neopisivo iznenadio. Možda je i to preslaba riječ za takav trenutak, no koja je bolja? Kako opisati ozračje i osjećaje koji su prevladali u jednome iznenaðenom čovjeku kad je susreo nadnaravni svijet očitovan u Gabrielu, glasniku Božje milosti?

Isto iznenaðenje dogaða se i drugima, kad žive onakvim životom na koji poziva Sveto pismo. Od Svemogućega čovjek traži i vapije - kroz molitve - za iznenaðenjem, svakodnevno, ta on je Svemogući i može sve učiniti, nije li tako? I sada dolazi na red jedno drugo iznenaðenje! A jesmo li ikada mi iznenadili Boga? Jesmo li razmišljali o tome? Iznenaditi Boga?! Je li to uopće moguće? Dakako, nije moguće na Njegov način, ali je moguće na naš, ljudski način, a prava prilika za to, na primjer, mogu biti zornice, pogotovo onima kojima je izgovor za neustajanje u rani sat, umor, kronična neispavanost ili sve ono drugo što lako »iz rukava« kao argumentaciju izvlače kada se mora opravdati izostanak ili uopće neodlazak na zornicu. Ne mora »iznenaðenje Bogu« biti zornica, može biti odlazak na misu tijekom tjedna, molitva krunice koju rijetko ili nikako prakticiramo, posjet starijima u obitelji koje rijetko posjećujemo, molitva za naše bližnje i najdraže. U biti, poruka je da se Boga može iznenaditi promjenom u životu, odlučnim odlukama i žrtvicama, svime onime što se do donošenja odluke rijetko ili nikako čini.

Budući da su zornice nešto aktualno, bilo bi dobro potaknuti možda one koji odlaze neredovito da budu redovitiji, a oni koji uopće ne odlaze na zornice neka se odvaže i otiðu konačno na zornicu. Bog će se sigurno iznenaditi što novo lice na svetoj misi u svojem domu napokon vidi i u ranu zoru. Iznenaðenje, nema što, a i tada se od Svemogućega može u molitvama tražiti neko novo iznenaðenje.

 

 Meditacija preuzeta sa www.glas-koncila.hr

Detalji

Nadređena Kategorija: Duhovni kutak

Kreirano: 22 Studeni 2009

Zloduh svijeta u ropstvo tjera sve

Čuvaj se ljudi, Ljubav ti govori. Budi mudar kao lisica, a bezazlen kao golub, kao ovčica, kao Jaganjac Božji. Jer ljubav je srž svih zapovjedi Božjih koje sačinjavaju ljudski život i ljubav je ispunjeno pravovjerje, savršeno bogoštovlje koje će za plaću vječni raj dobiti...

Rajko Bundalo

Dopis u originalu možete pročitati OVDJE

Detalji

Nadređena Kategorija: Duhovni kutak

Kreirano: 18 Studeni 2009

Priča za roditelje

Najljepše je imati djecu, jer djeca su budućnost, ona su nada u bolje sutra, vjera da će ono što slijedi zaštititi starost. Kad čovjek ima djecu, onda je sve bolje, jer kada vas svi napuste, opet vam ostaju vaša djeca.
Sve to pak povećava vašu odgovornost jer, ako želite bolju budućnost, onda morate svim silama nastojati da tome i sami pridonesete. Naučiti djecu da se smiju, da misle lijepo, da ih upozorite da njihova htijenja ne budu veća od nebeskog svoda, da njihove ruke ne prljaju ničija djetinjstva, i ničije želje, morate ih jednostavno naučiti da ljube...                                                                      

Jer tko ljubiti zna, toga ljube. Ljube njegova nastojanja, toplinu njegove dobre ruke, njegove poglede. Oni drugi, oni čije su misli crnje od najcrnje noći, oni čiji se obrazi ne žare ljubeći i čija se riječ kida na paučinaste niti kada krenu u neuhvat, oni drugi mogu istezati svoje vratove iznad površine životnog tijeka, mogu se vješati o ramena hrabrih plivača, ali ih struja ipak vuče dalje od obale , i dublje u mrak. Ti kojima noć ne služi za zagrljaje, ti kojima mjesečina ne zatvara noći i koji truju ljepotu svojom nazočnošću, tonu i prije nego što zaplivaju. Ako imate djecu, pogledajte ponekad u plavi satenski svod pa ako meðu zvjezdastim krijesnicama spazite makar jednu kojoj biste željeli biti bliže, sjetite se djece, jer čak ako vi u tome i ne uspijete, umjesto vas sve će to učiniti vaša djeca.

Odgovorite na sva njihova pitanja, naðite vremena za njih pa makar poslije morali čitati i stare novine, poljubite njihove dobre djetinje snove, učinite da njihove čudesno blistave oči vide samo dobra svitanja, vedre dane i velike zvijezde. Ne dopustite da njihovu maštu satre zlo. Ne dajte da vaše dijete odraste ako je njegova radost veća u uzimanju negoli u davanju.
Zaustavite svijet, zaustavite vrijeme ako ne stignete dati djeci svešto im treba da odrastu u čistoj ljepoti, jer za ono što se sada dogaða, nisu kriva djeca.
Kad čovjek bolje razmisli, djeca su još jedino dobro koje je čovječanstvu ostalo. Sve drugo uništeno je u nastojanju da sitni ljudski stvor bude veći od misli, od riječi – od Boga. 
                                                                                                                                                                                   
Siniša Glavašević