Poštovane Pećničanke i Pećničani dragi prijatelji Kao da nam žalosti i tuge nije dosta, stiže nas evo, još jedna tužna vijest. Umro je Mato Jurendić Pavičin. Za naš Zavičajni klub, ali i za naše selo Pećnik to je zaista velik gubitak. Iz naše sredine otišao je čovjek...

Poslije pokojnog Jakova Jurendić, još jedan predsjednik Zavičajnog kluba Pećnik preðe u vječnost.
Poželi Gospodin Bog dušu našega Mate i on ne htjede reći ne..

Od samog osnutka ZKP Mato je bio s nama. U ono teško vrijeme rata i
dezorjentacije, kada nije bilo computera, E- Mail -a niti SMS poruka, trebalo je opet
komunicirati, dogovarati se, koordinirati i pomagati naše selo i ljude.                     
Mato je bio uvijek tu.
Razmišljao je u svojim noćima, ustajao iz postelje, pravio notice, crtao skice, kako bi
bilo najbolje za nas. Što bi bilo dobro učiniti, što napraviti i kako odraditi sav taj
posao. Rat je bjesnio, bivalo je sve teže, ali on je bio uporan. Imao je svoje vizije,
držao se svoje linije i nije odstupao. Borio se protiv nepravde i zla, uporno i nepokolebljivo.
I Mato je u ranu zoru morao ustajati i ići na posao, ali je ipak meðu prvima dolazio na
naše sastanke i nije mu bilo teško.
Svi znamo, život u našem Pećniku znao je biti veoma gorak, ali ta gorčina bila je
naša slast, koja nas odgajala u prave ljude. Ljude poštene, ljude uspravne.
I Mato je kušao tu slast.

Radio je i trudio se. Iz znoja ruku svojih stvarao je i izgraðivao, jednom u Pećniku,
jednom u Puli. Vrijedna pčelica bio je naš Mato. Njegova tri sina svjedoče i već danas 
idu jednim  pristojnim putem, put ljubavi,  kojim je njihov otac išao i pokazao da je najbolje.

Na Svetu Misu dolazio je u crkvu svetog Karla u Luzernu. Družio se s Kristom
Gospdinom već ovdje, kako bi ga odmah prepoznao, kad jednom preðe u Život.

Prijatelju, hvala ti na svemu što učini za nas, za Hrvatsku Domovinu, za našu majku
Posavinu, za naše selo i ljude.

Počivao u Miru Božjem. Laka ti bila zemlja Hrvatska.

U ime Zavičajnog kluba Pećnik

Petar Kajinić
Predsjednik